KONTAKTUČLANITE SEPRESSLINKOVIDOKUMENTI

Decenija i po od početka opsade Sarajeva

 

Ovo su samo krhotine sećanja i podataka, jer pravih sećanja i pravih podataka na nešto što je tako strašno i ne može biti.

Nije bilo statistike smrti : Sarajevo u vreme opsade

Piše: Aleksej Kišjuhas

Opsada grada Sarajeva je bila skoro četvorogodišnja blokada za vreme rata u Bosni i Hercegovini. Opsada je počela zauzimanjem međunarodnog aerodroma u naselju Ilidža u noći između 4. i 5. aprila 1992. godine, a završila se 29. februara 1996. godine. Sarajevska opsada je sa 1.425 dana najduža u istoriji modernog ratovanja. I uspostavljen vazdušni most za podršku stotinama hiljada opkoljenih ljudi trajao je duže od Berlinskog vazdušnog mosta iz četrdesetih. Za vreme opsade prosečno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpeli civilni, kulturni i verski objekti. (Navedeno prema izvoru Wikipedia).

 


 

Teško je riječima dočarati i opisati sve što se dešavalo u Sarajevu u te četri godine i koliko god da se priča o tome opet je jako teško i nikad nije sve ispričano... Život zaista nije značio mnogo, nestajao je u trenu. Jedino neka pusta ljubav i odanost prema Sarajevu odredila je ostanak mnogih i borbu za opstanak. Grad koji je četri godine ubijan, živio je u obruču na nišanu topova, tenkova, snajpera… Da li se u normalnom poimanju življenja može zamisliti život bez struje, vode, plina, grijanja, hrane, kahve, cigara, mlijeka, deterdženta, šampona, neprospavanih noći od praskanja bombi, ili buđenja eksplozijama granat? Ta sjećanja su naša svakodnevnica, naše priče, sastavni dio naših sadašnjih života. I opet iznova iznenadim se kako smo uopće i ostali u životu, neki mi, obični… nepripremljeni… Čak ni danas, sjećanje me ne ostavlja mirnom. Svaki put ispočetka, kada prepričavam dane života u Sarajevu, proživljavam to kao da je sada, stomak mi se grči, i opet mi se plače... Čudni su to dani bili, i teški i tužni, i veseli i smiješni... Nismo mi samo plakali i bojali se, mi smo se i smijali, pjevali i zezali, družili, ponekad izlazili, neko češće, neko rjeđe... (Belma Pekmezović, navedeno prema portalu Sarajevo X.com)

 

 


 

 

Statističari nisu pravili ovu vrstu statistike, ali su zabilježili da je u Sarajevu za vrijeme rata sahranjeno više od 14.000 ljudi, da je samo na Dobrinji sahranjeno više od 3.000 i da se na groblju Bare predviđa otvaranje još 6.000 parcela. Ovakva horor-situacija pridonijela je tome da Sarajlije počinju gubiti osjećaj za stvarnost, te su olako počele pristajati na ustupke koje su raznorazni međunarodni faktori i domaći "stručnjaci" počeli kasnije da nude. (Snježana Mulić, Nezavisni nedeljnik „Dani“.

 


 

Sarajevo nije bio "civilni grad" ili "civilna sredina", već poprište žestokog oružanog sukoba dve suprostavljene vojske. Za sve vreme na koje se odnosi optužnica protiv generala Miloševića, u Sarajevu je postojao "frontalni oružani sukob sa linijama razgraničenja u dužini od dvesta kilometara između Sarajevsko-romanijskog korpusa i Prvog korpusa Armije BiH, između dve vojske, tu na prostorima Sarajeva i u samom jezgru grada koje je razdvajala Miljacka i gde je linija razgraničenja prolazila i kroz same kuće, zajednička dvorišta a duž čitave linije fronta bila na bliskom rastojanju u rovovima. (Branislav Tapušković, branilac generala Dragomira Miloševića)

 


 

s

Zaboravljeno? Oprošteno?: Sarajevsko naselje Dobrinja u vreme opsade

Iznad glave začuješ zvižduk, pa prođu dvije-tri sekunde napetosti, a onda se dolje, negdje u gradu, prolomi eksplozija. S tvoga prozora to mjesto se uvijek dobro vidi. Najprije je kao visok, vitak stup prašine koji se pretvara u dim i u vatru. Čekaš još nekoliko trenutaka da prepoznaš o kakvom se stanu radi. Ako vatra bude spora i lijena, riječ je o zapaljenom domu neke sirotinje. Ako plane u veliku modru kuglu, to onda gori nečije lijepo uređeno potkrovlje opkovano lakiranom lamperijom. Ako plamti dugo i ustrajno, to se zapalio dom bogatog čaršijskog gazde, pun starinskog masivnog namještaja. Ali ako se plamen digne iznenada, divlji i razuzdan kao kosa Farrah Fawcett, i još brže nestane puštajući da vjetar raznosi pepelne listiće nad gradom, ti znaš da je upravo izgorjela nečija kućna biblioteka. Kako si u trinaest mjeseci bombardiranja nad gradom vidio puno tih velikih razigranih buktinja, pomišljaš da je Sarajevo ležalo na knjigama. Ako i nije, želiš da kažeš da je tako dok prstima dodiruješ svoje, još nezapaljene. (Miljenko Jergović, preuzeto iz knjige „Sarajevski Marlboro“ u izdanju Durieux, Zagreb).


  •  

     

  •    Belgrade Security Forum

  •    

  •  

    Nacionalni konvent o Evropskoj uniji

  •  

     

  •  

    OCDoskop

  • Beta - novinska agencija

  • Privredna Komora Srbije

  • EurActiv.rs

  • Slovak Aid

  • Evropa Plus